‘Dvije su konstante permanentno prisutne u umjetničkom stvaralaštvu Alema Korkuta; propitivanje kiparskog medija s pomicanjem njegovih perceptivnih granica te sama procesualnost nastanka skulpture, bilo da je riječ o njenoj tvorbi ili destrukciji’
Šikuti Machine u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta oživljavaju program galerije u Šikutima kroz seriju jednodnevnih izložbi koje će se održati kroz 2019. i 2020. godinu. Ponavljanjem nekih od važnijih izložbi, koje su se prethodno održale u tom nekonvencionalnom izložbenom prostoru — štali u Šikutima, ali i pozivajući umjetnike na stvaranje novih ambijentalnih i likovnih intervencija i performansa, kustos ovog programa, Mladen Lučić podsjeća nas na ključan period kulturnih aktivnosti u Svetvinčentu koje su već tada odmicale od dominantnih institucionalnih praksi u suvremenoj vizualnoj umjetnosti.
Dvije su konstante permanentno prisutne u umjetničkom stvaralaštvu Alema Korkuta; propitivanje kiparskog medija s pomicanjem njegovih perceptivnih granica te sama procesualnost nastanka skulpture, bilo da je riječ o njenoj tvorbi ili destrukciji. U svom kiparskom izrazu Alem koristi klasičnu skulpturu, mobilne (često interaktivne) objekte, fotografiju, video, crtež, instalaciju, odnosno sve ono gdje je prisutan kiparski izraz, ili točnije sve ono u čemu Alem prepoznaje skulpturalnu provenijenciju. Propitivanje materijala, granica između statičnog i kinetičkog te pomoću toga traženje nove prostornosti, svojstva su koja u nadgradnji skulpturalnog promišljanja njeguje Alem Korkut, a da unatoč takvom, gotovo konceptualnom, razmišljanju ne odustaje od narativnosti i objektivističko – realistične pozicije svojih kiparskih djela. Konceptualna nota provlači se kroz čitav Korkutov opus kojeg karakterizira i izuzetna duhovitost kao i inzistiranje na komunikaciji s gledateljem. U svom dosadašnjem opusu Alem je načeo niz kiparskih problema a neprekidno propitivanje skulpturalnih svojstava i njihova interpretacija zaokružili su njegovo dosadašnje stvaralaštvo u izuzetno zanjimljivu (stilski i medijski različitu, a idejno i misaono identičnu) zaokruženu cjelinu. U Korkutovom stvaralaštvu diskutiraju različite geometrijske forme s amorfnim materijalima, minimalistička asocijativnost u neprekidnom je dijalogu s narativnim i deskriptivnim, pokret iniciraju gledatelji ili on nastaje motoričkim putem kao logična posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante njegova kiparskog izraza. Ciklus Jedan i drugi nastao je ove godine, najvećim djelom za vrijeme Corona lockouta, a radi se o manjim kiparskim formatima gdje se u odnosu jedan na jedan konfrontiraju različite forme i materijali, ali premda Korkut u svoj opus uvodi novo problematiziranje odnosa medija i izvedbene građe, ostaje vjeran svom prepoznatljivom stilu.
Alem Korkut rođen je 8. listopada 1970. godine u Travniku (Bosna i Hercegovina). Nakon završene osnovne i srednje škole u Banjaluci, upisao je studij Kiparstva u Sarajevu 1991., a 1992. godine upisao je Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. u klasi prof. Šime Vulasa. Autor je više javnih skulptura, među kojima su Karijatida u Pazinu (2002.), Spomenik biciklu u Koprivnici (2005.), Spomenik palim braniteljima Domovinskoga rata u Šibeniku (2006.) te Četiri rijeke u Karlovcu (2009.). Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a dobitnik je više nagrada i priznanja. Od 2007. predaje Kiparstvo na ALU-u u Zagrebu, a trenutačno je u statusu redovnog profesora. Član je umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak od 2003. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Šikuti Machine je kulturno-umjetničko društvo s područja općine Svetvinčenat. Iako su najpoznatiji po brojnim performansima (Fitness, Manjadura, Teza), bave se i umjetničkim instalacijama, filmom i videom (Cuki, Prašćina, Teza), fotografijom, pisanjem, organiziranjem izložbi (Galerija Štala, Šikuti), koncerata (Grillpeace United) i gastronomsko-kulturnih događanja. Inspirirani svakodnevicom, životom zajednice, prirodom i kulturom istarskog sela, posebice agrarnim poslovima kojima se većina članova bavi. Šikuti su suprotnost očekivanju da u manjim sredinama nedostaje kulturnog potencijala. Skupina je u svojih gotovo 20 godina djelovanja organizirala pedesetak izložbi, među kojima i izložbu grafika Vasilija Kandinskog u Galeriji Štala, a njihov festival Grillpeace United ugostio je četrdesetak rock sastava iz Hrvatske, Slovenije i Italije. U sklopu projekta Nevidljiva Savičenta, Šikuti Machine doprinose raznolikosti kulturnog programa suvremenim umjetničkim sadržajima; izložbama, susretima i razgovorima s umjetnicima, aktivnostima čitanja u kojima djeca odraslima čitaju odabrana djela iz književnosti, te prikupljaju i obrađuju fotografsku građu za digitalni arhiv fotografija iz privatnih albuma građana Općine Svetvinčenat, uz prateću izložbu i monografiju.
Mladen Lučić rođen je u Zagrebu 1955. godine, gdje je diplomirao povijest umjetnosti 1983. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1975. radi kao stručni suradnik u Galeriji Studentskog centra. U ‘Studentskom listu’ počinje objavljivati likovne kritike 1975. godine, a potom piše za ‘Polet’, ‘Start’, ‘Danas’, ‘Vjesnik’ i brojne druge novine i časopise. Zaposlen kao kustos u Galerijama grada Zagreba (Muzej suvremene umjetnosti) 1983. godine. Od 2004. do 2007. ravnatelj je javne ustanove Pula film festival. Od 2008. godine radi u zvanju muzejskog savjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Bio je članom mnogobrojnih ocjenjivačkih sudova i organizacijskih odbora različitih problemskih i skupnih izložbi i filmskih festivala, te članom niza Vijeća u Ministarstvu kulture RH, grada Pule i Istarske županije. Organizirao je i pisao tekstove u katalozima za oko dvjestotinjak izložbi suvremenih hrvatskih i međunarodnih umjetnika, a autor je pedesetak problemskih, studijskih i monografskih izložbi, kao i desetak monografija.