Intervju s Anom Žuvelom. Intervju priredila Maša Milovac.
Obzirom da ste sudjelovali u raspisu natječaja Kultura u centru, koje je vaše stajalište oko sudjelovanja općina Republike Hrvatske koje broje manje od 10000 stanovnika kao prijavitelja projekata? Možete li već sada u rezultatima projekata u provedbi primijetiti neke razlike između projekata koje podržavaju veći gradovi kao urbani i kulturni centri te manjih sredina poput Svetvinčenta i sličnih prijavitelja?
U programu Kultura u centru sam zagovarala poziciju gradova s obzirom da se program bavi naprednijim oblicima kulturnog djelovanja poput novih generacija kulturnih centara i sudioničkog upravljanja u kulturi koji nisu dostatno razvijeni u velikim urbanim sredinama u Hrvatskoj, a kamoli u manjim. No, pokazalo se da je eksperiment ‘spuštanja’ programa na manje sredine u nekolicini primjera ponudio nove spoznaje o tome što nominalno male zajednice mogu dati u oblikovanju šireg kolaža suvremene kulture i umjetnosti u Hrvatskoj. Svetvinčenat je jedan od tih primjera koji je pokazao da manje sredine mogu suvereno prihvatiti i baratati s većim iznosima financiranja, očekivanja te rizika preispitivanja i nanovoga otkrivanja stvaralačkih potencijala unutar (mikro)zajednice.
Živite u starom gradu u Dubrovniku i iz prve ruke vidite utjecaj masovnog turizma na grad i njegove stanovnike. S obzirom da je središte Svetvinčenta obilježeno kaštelom koji je upravo obnovljen, koji bi bio vaš savjet, oko čega treba paziti prilikom upravljanja kulturnim dobrima odnosno u kakvom odnosu trebaju biti kultura, turizam i društvo?
Oslanjanje kompletnog opstanka jedne zajednice na jednu gospodarsku granu (turizam) i jedan vid kulture (baština) je put u propast. Baštinski narativ se lako povezuje s najprimitivnijim oblicima razvoja turističke industrije koja vrlo brzo ugrozi resurse na kojima kapitalizira svoj opstanak i rast. Valja biti jako pažljiv i paziti da mjesto ne postane destinacija, da baštinski objekt ne postane atrakcija i da lokalna zajednica ne postane samo-obezvrijeđeni uslužni resurs koji će se prilagođavati i podčinjavati očekivanjima posjetitelja. U takvom scenariju postajemo zajednice koje nisu vrijedne naslijeđa kojeg imamo, koje nisu kadre sačuvati naslijeđeno za buduće generacije, a kamoli to još oplemeniti slojevima novih vrijednosti.
Na kojim društvenim i kulturnim područjima bi trebalo djelovati Vijeće za kulturu Općine Svetvinčenat ukoliko se želi postaviti kao model ili primjer sudioničkog upravljanja u kulturi za neka slična manja (turistička) mjesta u Hrvatskoj?
Vijeće za kulturu Općine Svetvinčenat je samom uspostavom postalo nova točka kulturne politike RH s obzirom na broj stanovnika i teritorijalni doseg unutar kojeg djeluje. Društvena i kulturna područja djelovanja Vijeća se trebaju formirati prema organskim uvjetima, promjenama i potrebama. No, bilo bi jako zanimljivo da Svetvinčenat stvori nove pristupe u sintezi baštinskih i progresivnih smjerova kulture. Mislim da ta zajednica ima kapaciteta i mašte za to i s velikim zanimanjem ću ih pratiti u daljnjem radu.