Dvogodišnji ciklus jednodnevnih izložbi koji su u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta –prevođenje tradicije u suvremenu kulturu, programski vodili KUD Šikuti Machine, završava se predstavljanjem vesele trojke koji su se za ovu prigodu maštovito nazvali: Oleg, Andi, Oleg.
Sam naziv ukazuje na njihov katastrofalan smisao za marketing pa nije nikakvo čudo da rijetko izlažu, gotovo nitko za njih ne zna i naravno ništa ne prodaju. Andi je slikar Pekica, a Olegi su grafički dizajneri Morović i Šuran. Kada udruže rad različito se nazivaju, ovisno što već rade zajedno ili što im padne na pamet. Tako se njihove različite frakcije, ovisno o izražajnom mediju, nazivaju Fazan, Istarski patafizičari, Na konju smo, Dark Boys, Cnjotfihter, a osnovali su i diskografsku kuću Losh Sound. Svi su završili pulsku umjetničku školu (ŠPUD) u Puli, a Andi je to učinio nešto prije pa je bio profesor Olegima. Pošto im Andijeva predavanja očito nisu prouzročila adolescentske traume odlučili su s njim 2011. godine povremeno raditi i izlagati. Svaki od njih suvereno vlada svojim osnovnim zanatom, a pošto im to očito nije bilo dovoljno odlučili su se okušati i u nekim drugim umjetničkim medijima. Ustvari, ovu trojicu likovnjaka spojila je ljubav prema poeziji (ako smo njihove literarne uratke dovoljno bezobrazni tako nazvati) te svoje radove objavljuju u vlastitim izdanjima neprofitabilnog fanzina za poeziju, vizualne umjetnosti, glazbu, lingvistiku i tipografiju naziva Polet, kojeg grafički opremaju i u kojem objavljuju svoje likovne radove. Likovno – literarni radovi predstavljeni u šikutskoj štali na svojoj metafizičko – metaforično – lingvističkoj razini sjajno se stapaju s prostorom a jasno ukazuju na čvrstu koncepcijsku liniju ovog trojca koja svoje praporijeklo nalazi u patafizičkom učenju Alfreda Jarrya, a daljnju razgradnju crpi od Dadaista, Danila Harmsa i Monthy Pythona. Dva Olega i jedan Andi svojim radom teže rušenju ustaljenih i uspostavljenih načela izbjegavajući zakonitosti logike i uvriježenih društvenih pravila. Njihova inventivna kreacija nepresušne je duhovitosti i zdravog sarkazma, a estetika im se temelji na uvjerenju da se istinsko značenje stvari i riječi pronalazi kad se one postave izvan njihove praktične funkcije. Poseban dodatak ovom epohalnom šikutskom događanju biti će i promocija knjige Andija Pekice Eseji o slovima, a radi se o briljantno sročenom tipografsko- bibliografskom leksikonu.
Šikuti Machine je kulturno-umjetničko društvo s područja općine Svetvinčenat. Iako su najpoznatiji po brojnim performansima (Fitness, Manjadura, Teza), bave se i umjetničkim instalacijama, filmom i videom (Cuki, Prašćina, Teza), fotografijom, pisanjem, organiziranjem izložbi (Galerija Štala, Šikuti), koncerata (Grillpeace United) i gastronomsko-kulturnih događanja. Inspirirani svakodnevicom, životom zajednice, prirodom i kulturom istarskog sela, posebice agrarnim poslovima kojima se većina članova bavi. Šikuti su suprotnost očekivanju da u manjim sredinama nedostaje kulturnog potencijala. Skupina je u svojih gotovo 20 godina djelovanja organizirala pedesetak izložbi, među kojima i izložbu grafika Vasilija Kandinskog u Galeriji Štala, a njihov festival Grillpeace United ugostio je četrdesetak rock sastava iz Hrvatske, Slovenije i Italije. U sklopu projekta Nevidljiva Savičenta, Šikuti Machine doprinose raznolikosti kulturnog programa suvremenim umjetničkim sadržajima; izložbama, susretima i razgovorima s umjetnicima, aktivnostima čitanja u kojima djeca odraslima čitaju odabrana djela iz književnosti, te prikupljaju i obrađuju fotografsku građu za digitalni arhiv fotografija iz privatnih albuma građana Općine Svetvinčenat, uz prateću izložbu i monografiju.
Mladen Lučić rođen je u Zagrebu 1955. godine, gdje je diplomirao povijest umjetnosti 1983. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1975. radi kao stručni suradnik u Galeriji Studentskog centra. U ‘Studentskom listu’ počinje objavljivati likovne kritike 1975. godine, a potom piše za ‘Polet’, ‘Start’, ‘Danas’, ‘Vjesnik’ i brojne druge novine i časopise. Zaposlen kao kustos u Galerijama grada Zagreba (Muzej suvremene umjetnosti) 1983. godine. Od 2004. do 2007. ravnatelj je javne ustanove Pula film festival. Od 2008. godine radi u zvanju muzejskog savjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Bio je članom mnogobrojnih ocjenjivačkih sudova i organizacijskih odbora različitih problemskih i skupnih izložbi i filmskih festivala, te članom niza Vijeća u Ministarstvu kulture RH, grada Pule i Istarske županije. Organizirao je i pisao tekstove u katalozima za oko dvjestotinjak izložbi suvremenih hrvatskih i međunarodnih umjetnika, a autor je pedesetak problemskih, studijskih i monografskih izložbi, kao i desetak monografija.