Stručan doprinos vijeća može sezati puno dalje od evaluacije programa za financiranje, u kreiranje kriterija i politika

U projektu Nevidljiva Savičenta — prevođenje tradicije u suvremenu kulturu, jedan od ciljeva je zajedničko projektiranje nove tipologije kulturnog vijeća pri lokalnoj samoupravi, odnosno osmišljavanje inovativnog modela usmjerenog ka potrebama lokalne zajednice te razvoju kvalitetnog kulturnog programa, upravo zbog prepoznate potrebe za dugoročnim održivim kulturnim razvojem Savičente.

Kako bismo tome pristupili temeljito, kao prvo i osnovno, htjeli smo čuti više o tome što znači biti članom kulturnog vijeća iz prve ruke. O čestim problemima, nedostacima, ali i neostvarenim potencijalima ovakvih formata suodlučivanja i upravljanja u kulturi razgovaraju sugovornici s iskustvom rada u različitim strukovnim vijećima: ravnateljica ZKM-a i osnivačica Festivala plesa i neverbalnog kazališta, Snježana Abramović Milković (SAM), nezavisna kustosica Branka Benčić (BB), multimedijalni umjetnik Matija Debeljuh (MD), (oboje osnivači galerije Apoteka u Vodnjanu) te povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Tihomir Milovac (TM).

1. U kojim kulturnim vijećima ste do sada imali prilike sudjelovati te koje bi iskustvo izdvojili kao najbolje i zašto?

SAM Sudjelovala sam, u proteklih petnaestak godina, u radu Vijeća za međunarodnu suradnju Ministarstva kulture, Vijeća za međunarodnu suradnju Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Vijeća za kazalište i ples Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Kazališnog vijeća HNK u Zagrebu.
Svako nabrojano vijeće je specifično, ali sam kroz rad u njima stekla iskustveno znanje o funkcioniranju državne i lokalne samouprave, načinu financiranja i evaluacije rada ustanova i nezavisnih pravnih subjekata u kulturi kao i manjkavosti takvog sustava odlučivanja.

BB Do sada sam imala priliku raditi u nekoliko kulturnih vijeća u različitim sredinama i pozicijama – u Vijeću za likovnu umjetnost Grada Pule, kulturnom Vijeću za inovativne kulturne prakse Grada Zagreba, a trenutno sam članica kulturnog Vijeća za vizualnu umjetnost pri Ministarstvu kulture. Rad i metodologija razlikuju se od vijeća do vijeća, negdje se raspravlja diskurzivno, narativno, Vijeće za inovativne kulturne prakse Grada Zagreba imalo je detaljno razrađenu tablicu za ocjenjivanje s razrađenim stavkama kriterija i bodova, i na neki način proces se doimao precizniji i transparentniji. Razlike u radu odnose se posebno na opseg natječaja, gradski i nacionalni, na broj prijavitelja te razlike u budžetima s kojima vijeće operira i odlučuje o programima, raspona od oko 5 mil. kn (MK), 2 mil. kn do nekoliko stotina tisuća. U tom smislu vijeće u Gradu Puli radilo je sa znatno najmanjim sredstvima i najmanjim brojem prijava. Što se tiče kvalitete rasprave koja se pokreće pri procesima odlučivanja izdvojila bih vijeća u Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture.

MD Sudjelovao sam u vijeću Istarske županije — nove medijske kulture te mogu izdvojiti promicanje transparentnosti odluka vijeća o programima i projektima te rad na još uvijek nejasnim kriterijima bodovanja pojedinih projekata. Nakon nekoliko godina sudjelovanja u kuturnim vijećima još uvijek nije do kraja jasan kriterij vrednovanja, osim onog zapisanog u kulturnoj strategiji, koji ponekad može diskriminirati programe koji dovoljno jasno ne reprezentiraju samu ideju.

TM Dva su kulturna vijeća u kojima sam bio član, pri gradskom Uredu za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvu kulture. Oba su vijeća, premda nešto različitih naziva, pokrivala područje novih umjetničkih praksi i medijske kulture. Budući da se radilo o ranoj fazi primjene Zakona o kulturnim vijećima kojim je definiran rad i uloga vijeća, bilo je dovoljno prostora da kroz rad uspostavimo neka nova pravila i poboljšamo objektivizaciju pri odlučivanju. Jedna od važnijih točaka za koju sam se zalagao u radu vijeća bila je uvođenje prakse kontrole izvršenja programa korisnika u prethodnoj godini. U početku samo financijska, što je značilo podnošenje financijskog izvještaja, a potom i evaluacija sadržaja programa i njegove recepcije u javnosti.

2. Kulturna vijeća stručna su, savjetodavna tijela koja evaluiraju kulturno-umjetničke programe najčešće na natječajima lokalnih samouprava ili Ministarstva kulture za javne potrebe u kulturi. Osim toga, postoji li još nešto što smatrate da bi kulturna vijeća trebala raditi, a za sada ne rade?  

SAM Da, takva vijeća imaju savjetodavnu funkciju koju ne mora nužno prihvatiti ministar ili pročelnik za kulturu. Vijeća bi trebala imati više utjecaja u propisivanju propozicija i određivanju kriterija za dodjelu sredstava, kao i značajniji uvid u evaluaciju i realizaciju financiranih projekata koje procjenjuju stručne službe Ministarstva kulture ili lokalne samouprave. To bi zahtjevalo povećani angažman i dulji kontinuitet te studiozniji rad članova vijeća.

BB Uloga kulturnih vijeća možda nije dovoljno iskorištena, niti prema postojećem zakonu. Vijeća su savjetodavna tijela, te njihov stručan doprinos može sezati puno dalje od evaluacije programa za financiranje, u kreiranje kriterija i politika. Međutim, važno je podsjetiti kako vrlo često nadležni pročelnici vrlo labavo interpretiraju ili (ne)prihvaćaju odluke vijeća. Na primjer iznosi dodijeljenih sredstava ne prate broj bodova na bodovnoj listi, jednaki iznosi se dodjeljuju projektima s različitim iznosom bodova, koje je vijeće različito ocijenilo; što je izvan logike i zdravog razuma. Tu vidim poziciju politike da se skriva iza tzv. transparentnog procesa odlučivanja, a sredstva se dijele nekom uravnilovkom i politkom nezamjeranja ili neisticanja, što nije poticajno ni razvojno, a uloga vijeća je tek dekorativna.

MD Vijeća bi trebala učestalo istraživati nove modele vrednovanja projekata te raditi na njihovom dugogodišnjem financiranju ustanovi li se da su od velikog interesa za lokalnu zajednicu i šire.

TM Mislim da naša vijeća ne rade evaluaciju na način kako bi taj pojam zapravo trebalo tumačiti. Evaluacija je stalni i višeslojni proces praćenja rada korisnika javnih sredstava dobivenih na natječajima za javne potrebe u kulturi. Nažalost, naša Vijeća rade kampanjski i služe uglavnom za distribuciju namjenskih sredstava iz proračuna lokalnih samouprava ili države. Uloga vijeća trebala bi biti autonomnija pogotovo u dijelu definiranja kulturnih politika što bi njihov rad učinilo stručno relevantnijim, a lokalnu bi samoupravu i ministarstvo potaklo na lakše i učinkovitije izvršenje proračunskih sredstava.

3. Što prepoznajete kao nedostatak postojećeg formata i uloge većine vijeća za kulturu?

SAM Vijeća se sastoje od različitih profesionalaca u kulturi koji zajednički moraju donositi odluke često na dugim i iscrpljujućim sastancima, pritisnuti rokovima natječaja i obrade podataka na koje nemaju nikakav utjecaj.
Trebalo bi osmisliti model višegodišnjeg financiranja što bi pomoglo u strukturiranijem načinu razmišljanja i rada. Ovako se povremeno dobija dojam stihije i žurnih zaključaka. Isto tako takav rad nije adekvatno profesionalno valoriziran tako da članovi vijeća često poluvolonterski ulažu svoje vrijeme, znanje i trud.

BB Nedosljedno i netransparentno provođenje odluka, vijeće kao alibi politike ili dekorativna uloga vijeća.

MD Kao nedostatak propoznajem nedovoljnu međusobnu umreženost i komunikaciju.

TM Povremeni i samo savjetodavni rad na distribuciji javnih sredstava ograničavaju rad vijeća u trenutnoj praksi. Veća autonomija te stalni rad vijeća koji bi podrazumijevao aktivno (sadržajno) praćenje izvršenja programa bili bi korisni upravo za kvalitetan proces evaluacije, vrednovanja rada korisnika sredstava i procjenu njihovog doprinosa kulturi. Administracija lokalnih samouprava i ministarstva unaprijedili su svoj dio aktivnosti u primjeni zakonskih odredbi, ali upravo ovaj dio temeljen na autonomiji struke slabe su točke ovog zakonskog formata i trebalo bi ih redefinirati.

4. Zamislimo projekt Nevidljiva Savičenta kao svojevrsni laboratorij za dizajniranje novog modela vijeća za kulturu. Kakvu ulogu bi takvo vijeće trebalo imati u kontekstu Općine Svetvinčenat i kakvu bi kulturnu politiku trebalo podržavati, odnosno što bi takvo sudioničko upravljanje u kulturi moglo donijeti za razvoj mjesta trenutno usmjerenog na turizam?

SAM Trebalo bi osim na planiranju kulturne ponude raditi na planskom provođenju kulturne edukacije. Kultura se komplementarno može i već je djelomično uključena u turistički rast mjesta. Najbolji je primjer Festival plesa i neverbalnog kazališta koji se dvadeset godina razvijao zajedno s turitičkim razvojem mjesta. Povećanje smještajnih kapaciteta, koje je nužno, pomaže i realizaciji kulturnih sadržaja, tako da se turizam i kulturna ponuda jako dobro nadopunjavaju. Treba raditi na razvoju razumijevanja potrebe kulturnih sadržaja kao dijela turističke ponude.

MD Takav model bi se trebao oslanjati na nove kulturne politike, te na neki način kroz zajednički rad kulturnih organizacija razvijati prepoznatljivost Općine kao kulturno-turističke destinacije sa dodanim, isprofiliranim sadržajem orijentiranim ka novim tehnologijama i suvremenoj kulturi. Također, mlađi naraštaji bi mogli vidjeti priliku u takvim programima, za razvoj svoje zajednice, te krenuti osmišljavati neke nove kulturno-generirane sadržaje koji bi uključivali lokalno stanovništvo, širu općinu te županiju.

TM Dvije su važne činjenice koje treba istaknuti pri donošenju odluke o formiranju Vijeća za kulturu Općine Svetvinčenat. Prvo je činjenica da Općina Svetvičenat nije obavezna formirati takvo vijeće jer Zakon o kulturnim vijećima predviđa kulturna vijeća za lokalne samouprave koje upravljaju s više od 20000 stanovnika što ovdje nije slučaj. Zato je projekt Nevidljive Savičente vrijedna inicijativa u kojoj su se dobro spojili interesi lokalne samourave i kulturnih aktera. Druga važna činjenica je da Svetvinčenat kao turistička destinacija koristi svoje povijesne, kulturne i prirodne potencijale kao komparativnu prednost na turističkoj karti Istre, a i šire. Uobičajeno je da se kulturna ponuda lako spaja s turističkom, ali taj spoj ne nosi uvijek i dobre rezultate za zajednicu. Projekt Nevidljiva Savičenta nastojat će ići inovativnijim putem, aktivirajući lokalnu zajednicu da se aktivno uključi u kulturne procese, prvenstveno kao njeni stvaratelji, a tek potom kao konzumenti kulturnih programa. Uključivanje zajednice u procese stvaranja kulturnog okruženja zapravo je proces koji bi trebao rezulturati podizanjem razine kulturnih potreba zajednice i u tom bi smjeru Vijeće za kulturu općine Svetvinčenat trebalo nastaviti raditi i nakon završetka projekta Nevidljiva Savičenta. 

5. Koje su moguće zamke u procesu oblikovanja novog modela sudioničkog upravljanja, a kojeg u ovom projektu vidimo kao inovativno Vijeće za kulturu? Koji bi to uvjeti bili idealni za rad takvog vijeća?

SAM Pitanje je ingerencije vijeća, dokle god ne odlučuje o financiranju projekata ono je savjetodavno tijelo, često je opterećenje potkapacitiranim stručnim službama u njihovom svakodnevnom radu s obzirom na intencije promjene u strukturi planiranja i razmišljanja koje će vijeće sigurno nametati. Trebalo bi vrlo jasno definirati ovlasti vijeća, plan aktivnosti i realnu mogućnost provedbe. Nužno je delegiranje predstavnika zaduženog za komunikaciju sa službama lokalne samouprave. Treba izbjeći zamku lošeg samoupravnog modela ili nerelanog procjenjivanja mogućnosti realizacije projekata.

BB Prilikom konceptualizacije novog vijeća bitno je precizno i jasno definirati ciljeve i opseg djelovanja. Zamišlja li se vijeće koje radi prema trenutnom Zakonu ili se osmišlja novi format nekog savjeta / savjetodavnog tijela kakvo je moguće zamisliti i redefinirati sa setom kriterija, vrijednosti i djelokruga.

MD Idealni uvjeti bili bi transparentnost te dobra međusobna komunikacija neovisna o poljima interesa. Takav model bi se trebao oslanjati na sveopće dobro te na razvijanje i jačanje zajednice i mjesta kao prepoznatljivog kulturno-umjetničkog odredišta.

TM Prije svega vidim ih u posljedicama negativnih društvenih i ekonomskih procesa koji se temelje na neoliberalnim načelima, prvenstveno zaštite osobnih interesa i smanjene, gotovo zanemarene potrebe za kolektivnim i sudioničkim u različitim oblicima upravljanja. Zato će biti nužno da se dobro usklade odnosi i razvije povjerenje između lokalne političke i izvršne vlasti, odnosno Općinskog vijeća, Općinske uprave i Vijeća za kulturu te da se pridobije civilno društvo na aktivno sudjelovanje u procesima odlučivanja.

6. Kojim vrijednostima bi se trebali voditi članovi Vijeća za kulturu za uspješnu međusobnu suradnju, ali i za kvalitetniji rad i doprinos društvu općenito?

SAM Kontinuirani rad, razumijevanje specifikuma sredine, strpljivost, rad na kulturnoj edukaciji i najmlađih članova zajednice, ali i odraslih.

MD Članovi kulturnih vijeća trebali bi se voditi što većoj transparentnosti, za opću dobrobit lokalne zajednice, ali imajući u vidu i širi geografski kontekst, kako bi se mogli kvalitetno pozicionirati na međunarodnoj sceni.

TM Multidisciplinarna kulturna područja iz kojih će dolaziti budući članovi Vijeća te heterogenost sadržaja kojim će se vijeće baviti nesporna je prednost, ali i povod mogućem nerazumijevanju. Zbog toga je nužno da vijeće prije uspostave strateški definira rad, načela i aktivnosti za određeni vremenski period. Vrijednosti kojima bi se članovi vijeća trebaju rukovoditi moraju biti usklađene s kulturnim potrebama lokalnog stanovništva te s načelom visoke izražajne artikulacije kulturnih aktivnosti bez obzira radi li se o amaterskoj ili profesionalnoj umjetničkoj praksi.

7. Imajući u vidu poznate okolnosti potkapacitiranosti lokalnih samouprava u manjim općinama u RH na osmišljavanju i provođenju kulturnih programa, postoji rizik i opasnost od prevlasti turistički orijentiranog, prvenstveno zabavnog, popularnog sadržaja. Pomaže li ovaj projekt da se taj rizik smanji i smatrate li da je vijeće za kulturu jedini način suočavanja s tim izazovom?

SAM Smatram da se sadržaji trebaju nadopunjavati. Povezanost turističke ponude s kulturnim i zabavnim sadržajima je nužan i ti sadržaji bi se trebali nadopunjavati, a ne isključivati. Sigurno da bi vijeće edukacijom i savjetima pomoglo i organizatorima raznih evenata zabavnog sadržaja i udrugama tradicijske kulture u kreativnosti i povećanju kvalitete njihovih događaja.

MD Samo uz dobru komunikaciju s lokalnom samoupravom moguće je uspostaviti poticajnu klimu, koja će se kasnije širiti na sve članove vijeća te buduće korisnike na projektima.

TM Formiranje Vijeća za kulturu osmišljenog kao okosnica projekta Nevidljiva Savičenta mogao bi poslužiti kao paradigmatski primjer premoštavanja sveprisutnog problema upravljanja kulturnim turizmom. Zabava i potrošački pseudokulturni sadržaji koji dominiraju u ponudi hrvatskih turističkih destinacija opasan su problem prvenstveno za lokalne zajednice, no nisu manje štetni niti za općenito hrvatsku kulturnu scenu. Upravo na lokanim razinama, prvenstveno manjim sredinama, potrebno je biti vrlo oprezan u formiraju kulturnih programa. Valjalo bi im dati prednost ispred popularnih i zabavnih sadržaja koji su gotovo u pravilu subkvalitetni i negativno utječu na formiranje vrijednosnih kriterija pri razvoju publike i sudionika u kulturnim procesima. U slučaju Vijeća za kulturu Svetvinčenta, ono bi imalo priličnu autonomiju u izboru članova i time bi se osigurala njegova proaktivna uloga prvenstveno u stvaranju kulturnih politika (a ne samo savjetodavna kakav je sada pozitivni zakonski okvir).

8. Na koje sve načine se u rad kulturnih vijeća mogu uključiti građani i predstavnici civilnog društva i smatrate li da je sudioničko upravljanje kulturnim politikama potrebno?

SAM Smatram da bi se kroz panel diskusije trebale osluškivati kulturne potrebe mještana i da bi s njima trebalo biti u stalnom dijalogu, ali isto tako pomoći u artikulaciji njihovih potreba.

MD Ovisno o specifičnosti programa i sadržaja smatram da se građani mogu uključiti u sudioničko upravljanje, ali bi trebala biti jasno definirana njihova pozicija unutar tih politika.

 

Intervju priredili: Maša Milovac, Jan Pavlović